POSVETA SVIH GORNJOSTUBIČKIH OBITELJI SRCU ISUSOVU – 15 GODINA POSLIJE… (2004. – 2019.)
piše: vlč. Dubravko Škrlin Hren
Draga braćo i sestre! Veseli me što nakon 15 godina mogu biti dionikom ovog svetog misnog slavlja – ove zahvalnice za događaj kroz kojeg smo 2004. godine unijeli u svaku našu gornjostubičku obitelj ljubav Isusovog Srca. Geslo i misao vodilja kroz koje smo vršili posvetu svih obitelji Srcu Isusovu bilo je: Obnovimo se u vjeri. Obnovimo se u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Krenimo SRCEM KRISTA prema SRCU ČOVJEKA!
Zahvaljujem našem župniku vlč. Nikoli i članovima molitvene zajednice Srce Isusovo što su odlučili spomenuti se ove obljetnice današnjim svečanim slavljem.
Tijekom 2003. godine, za vrijeme mog studija u Rimu sve više me obuzimala želja da 2004. godine pohodimo sve naše obitelji u Župi i posvetimo ih Srcu Isusovu. Naš župnik Ivan ideju je podržao i maksimalno nama mladima bio na usluzi, prepustivši nam slobodne ruke i cjelokupnu organizaciju. Imao je u nas povjerenja. Posebno veliku ulogu i pomoć u cijelom projektu pružili su naši ministranti i mladi, predstavnici pojedinih sela a najviše naš Ivan Dinjar koji je grafički oblikovao i pripremio za tisak knjižicu s uputama, zatim sliku Srca Isusova i male molitvene kartončiće koje je svaki član pod svojim imenom dobio. Puno je bilo posla, ali sve je išlo s veseljem i ljubavlju. Sjećam se da smo kroz sve ljetne dane obilazili našu župu i posvećivali naše obitelji. I dok je ekipa mladih sa mnom bila na terenu, druga ekipa mladih kod kuće je pripremala i uramljivala sa župnikom Ivanom slike za naredni dan.
Na Uskrs 2004., dok sam kao bogoslov došao na proljetne praznike, javno smo objavili radosni događaj posvete svih obitelji naše župe, Presvetom Srcu Isusovu, jer rijedak je to i nesvakidašnji događaj.
U župi imamo još nekoliko živih vjernika, koji su prije drugog svjetskog rata, posvetili svoje obitelji Presvetom Srcu Isusovu. Bilo je to u razdoblju između 1921. i 1939.godine, za vrijeme župnika Florijana Papića. U tom se razdoblju pobožnost prema Srcu Isusovu u našoj župi, rađala, rasla i rasplamsala sve do današnjih dana. Između dva svjetska rata postojala su u našoj župi Djevojačka i Materinska društva Srca Isusova, o čemu nam svjedoče stariji ljudi, ali i fotografije i ostaci zastava. Unatoč teškoća i raznovrsnih zapreka u teškom bezbožnom vremenu nakon Drugog svjetskog rata, koje je podosta uništilo udruge žena i djevojaka posvećenih Srcu Isusovu, zahvaljujući Bogu, ”kojemu sve živi”, doživjeli smo godinu 2004., u kojoj smo posvetili sve naše obitelji ”SRCU ISUSOVU – IZVORU ŽIVOTA i SVETOSTI.”
Činili smo tu posvetu u pripremi velikog gornjostubičkog jubileja, koji je bio proslavljen 5 godina kasnije – 2009. godine. Tada smo se spomenuli osamstote obljetnice od prvog pisanog spomena o crkvi svetog Jurja i mjestu Stubica. Činili smo tu posvetu u velikom jubileju, kada smo se spomenuli 1700. obljetnice slavnog mučeništva i smrti našeg nebeskog zaštitnika, sv. Jurja, te u godini u kojoj smo se spomenuli 315. obljetnice od objave ”VELIKOG OBEĆANJA” Srca Isusova, danog s. Mariji Margareti Alacoque. I konačno, činili smo posvetu u godini 2004., u kojoj smo se spomenuli i šezdesete godišnjice, od kako je tadašnji župnik Adam Šimecki stupio na župničku službu u našoj župi. Njegov prvi svećenički rad u ovoj župi, bio je tužan događaj koji je potresao cijelu župu. Sahranjivao je brojne župljane, ubijene istog dana, u teškim vremenima drugog svjetskog rata. Spominjući ove važne godine u našoj povijesti, želim spomenuti, da smo u 2004. godini, kada smo naše obitelji stavljali pod zaštitu Božanskoga Srca, slavili još jedan dvostruki jubilej; a to je bila četrdeset i peta obljetnica svećeništva našeg župnika, Ivana Špoljara, i dvadeset peta obljetnica njegovog župnikovanja u Gornjoj Stubici. A o ovoj 15. obljetnici od lijepog duhovnog događaja, spominjemo se pokojnog župnika mons. Ivana koji je taj veliki događaj posvete Srcu Isusovu svesrdno podržao, i upravo ovih dana pošao ususret vječnome Kralju. Prisjećam se kako je i naš župnik kroz sve 33 godine kako je bio u G. Stubici, njegovao pobožnost prvih petaka i držao u svojoj spavaćoj sobi jednu staru sliku Srca Isusova. Nju je sa sobom uzeo i u svećenički dom. I tu sliku sačuvat ćemo kao posebnu uspomenu na njega.
Draga braćo i sestre! Zahvalni smo Bogu, što je vjera u ovome narodu, unatoč svih protivština, živa i nepokolebljiva ostala kroz sva stoljeća i kroz sva razdoblja koja ponekad nisu bila sklona vjernicima. Zahvalni smo Isusovom Srcu, koje je svojom ljubavlju sačuvalo u nama neugasle iskre vjere i pobožnosti.
Kroz ne tako davnu povijest druge polovice dvadesetog stoljeća, porušen je ”Dom Srca Isusova” koji je stajao na mjestu današnjeg parkirališta za autobuse nasuprot župne crkve. Smanjivale su se velike župne procesije, nestalo je pomalo ”Djevojačko i Materinsko društvo Srca Isusova”, a gotovo do kraja uništene su zastave tih društava.
Neljudski se postupalo prema Crkvi i vjernicima, misleći da se može uništiti i izbrisati iz lica zemlje ono, što je Božje djelo na zemlji.
Dragi prijatelji! Vjera u našim srcima, koju baštinimo stoljećima od naših pradjedova, vjera koja se u našoj župi propovijeda prema pisanim podacima više od osam stoljeća, ostala je živa u našim srcima. I kao dokaz te vjere u srcu, koju ni najveći neprijatelj ne može uništiti, živi danas kao zajednica i kao zgrada, neuništiva Crkva Kristovih vjernika u našoj župi. Želimo i budućim naraštajima ove župe predati to dragocjeno blago i biserje Vječne Mudrosti. Kao što se zajedničkim trudom gradi i obnavlja vidljiva zgrada Crkve, tako neka i Bogu posvećena srca, budu najočitijim znakom našeg budućeg trajnog predanja Onome, koji je naš ”put, istina i život”.
Malena kapela Presvetog Srca Isusova pored župnoga dvora, sagrađena našom slogom, tijekom 2001. i 2002. godine, trajno ostaje znakom sjećanja na posvetu naših obitelji Božanskom Srcu. Ona je građena kao spomen na porušeni Dom Srca Isusova i kao spomen na molitvena Društva koja su u našoj župi djelovala. Upravo pred tom kapelom na svetkovinu Srca Isusova 2004., slavili smo svetu misu i blagoslovili preko 1200 svijeća koje smo uz sliku Srca Isusova darovali svakoj obitelji.
Godine 2004. u pismu svim obiteljima prigodom posvete obitelji Srcu Isusovu, napisao sam i ovo: „Neka naš Spasitelj udijeli, da u budućnosti, po njegovoj svetoj volji ponovno zaživi u našoj župi koja grupa pobožnih žena ili djevojaka, koje će nadasve čvrstom vjerom i molitvom biti spremne činiti pokoru za grijehe nevjernih duša i tako pomoći Isusu u traženju izgubljenih ovčica, zalutalih putevima puste i neutješne zemaljske prolaznosti.“ A danas me neizmjerno veseli što je u našoj župi zaživjela ne samo molitvena zajednica Srca Isusova, nego što se pod zaštitom Božjeg Srca odvija i duhovni recital u Modrovcu u organizaciji Gornjostubičke udruge Lipin cviet, koji nadilazi granice Gornje Stubice.
Kapelica Srca Isusova podno župne crkve, koju je 7. srpnja 2002., blagoslovio tadašnji Apostolski Nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup mons. Giulio Einaudi, u svojoj nutrini krije vrijednu sliku Presvetog Srca Isusova. Uramljena kopija te slike, resi zid svake naše kuće, te tako nastavlja biti poveznicom s tim malim ”Svetištem Božje ljubavi”. A u našoj župnoj crkvi spomen ploča ispod kora trajno svjedoči o tom događaju koji nas je davne 2004. ujedinio u molitvi i ljubavi prema Božanskom Srcu. Pohađajući naše obitelji radosno smo pjevali i pjesme Srcu Isusovu a posebno pjesmu: „Slatko Srce Isusovo, molba naših slušaj glas! Prosimo te samo ovo: da pogledaš milo nas!“ Da Isuse! I mi te danas to molimo: da pogledaš milo nas. Draga braćo i sestre! Puput naših dragih predaka, koračajmo i mi danas kroz ISUSOVO SRCE, kao kroz otvorena vrata u nebo. Amen!
