Prva nedjelja Došašća ujedno je početak nove crkvene godine, a mi je još zovemo liturgijska godine. Riječ Advent znači Došašće (od lat. glagola advenio=doći, dolaziti). Došašće slavi prvi dolazak Isusa u prostor i vrijeme. Ono slavi dolazak Isusa u povijest ljudi. To je događaj presudna značenja za povijest čovjeka. Središnja je njegova poruka sljedeća: Isus koji dolazi jest Spasitelj i Otkupitelj čovjeka i svijeta. Isus koji dolazi spašava i otkupljuje čovjeka od zla i od smrti.
Došašće je prikladno i povlašteno vrijeme rasta u vjeri, nadi i ljubavi. U njemu slušamo navještaj oslobođenja ljudi od zla. U njemu osjećamo ustrajni Božji poziv: ”Čovječe, podigni glavu, približilo se tvoje otkupljenje”. Usmjeri svoj duh prema budućnosti. Budućnost Spasa već je blizu. Tvoj je život vezan uz obećanja: pravde, slobode i mira. Obećanja teže k svome ispunjenju. U ovome vremenu živimo vjeru kao nadu i kao očekivanje. U njemu se otkriva Bog kao potpuna budućnost čovjeka.
U Došašću nas Bog naučava svojim putovima. Poučava nas hoditi stazama njegovim. Božji izabrani narod Staroga zavjeta iščekivao je Mesiju. Iščekivanje se ispunilo i on je došao. Mi u Došašću oživljujemo to divno iščekivanje. Doživljujemo ga u prošlom, sadašnjem i budućem vremenu. Između prošle i buduće crte smještamo svoju sadašnjost. Da se tako u našem radu oko spasa sada utjelovi Isus.
U došašću nam Gospodin govori preko velikih proroka i preteča. Otvorit ćemo se njihovoj poruci. Slušat ćemo Božji glas iz njihovih usta. I upravit ćemo svoje korake vjere, nade i ljubavi. To činimo u iskrenoj želji da se susretnemo s Isusom. Susret se može ostvariti, jer je on prvi pošao k nama. Isus kojeg želimo susresti jest ”čovjek za druge” – za nas.
Dolasku Isusovu prethodili su brojni Božji zahvati. Bog je sklapao i saveze sa svojim narodom. Postojala je zamisao sretna saveza ljudi s Bogom i bratskog zajedništva među ljudima. Zamisao nije ostvarena. Postala je predmet vjere, iščekivanja i nade. Usmjerena je prema utjelovljenju. Utjelovljenje je neposredan cilj prema kojemu nas vodi Došašće. Došašće nam objavljuje prvine i zalog ponovna Kristova slavna dolaska. Ono nas želi raspoložiti za ulaz u otajstvo svoga pravoga života.
Došašće nas želi raspoložiti za ulaz u otajstvo pravoga Boga. Bog Došašća pokreće nas prema onome što se približuje. Pokreće nas iz sadašnjosti prema budućnosti. Bog koji obećava Bog je prisutnosti. Bog se objavljuje da navijesti svoje obećanje. To obećanje navještaj je nove budućnosti.
U došašću Bog dolazi otvoriti nam ovo danas i voditi nas prema drukčijemu – novome sutra.
Došašće je navještaj Radosne vijesti čovjeku i svijetu. Došašće je navještaj Radosne vijesti da je naša budućnost spašena.
Gospodine Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude.
Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sva ljudska očekivanja. Iznenađuješ, jer dolaziš drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica.
Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo – prema onoj tvojoj: «Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili»? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno: ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek – to je slava Božja, to si ti u slavi! Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu tat okrade kuću. Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina Čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!