Misno slavlje i blagoslov kapele predvodio je u utorak, 31. svibnja, vlč. Ivan Vujević, mladomisnik iz Travnog u zajedništvu sa svećenicima: Nikolom Jurkovićem, Dubravkom Škrlinom Hrenom, Stjepanom Lukecom i Josipom Čuligom
Na početku je sve pozdravio i prigodnu riječ uputio vlč. Dubravko: draga braćo svećenici: župniče Nikola, vlč. Josipe, vlč. Stjepane, dragi mladomisniče Ivane, poštovani načelniče naše općine Jasmine, cijenjena ravnateljice naše škole Sanja, dragi članovi Puhačkog orkestra, poštovani župljani, izvođači radova, gosti i dragi prijatelji! Sve Vas srdačno pozdravljam na početku ovoga slavlja u kojem želimo blagosloviti i na javno štovanje staviti ovu malu kapelu MB Žalosne na našem gornjostubičkom groblju.
Zahvaljujući dragocjenim povijesnim dokumentima, zapis o kapeli „Žalosne Gospe na župskom groblju“ pronašli smo u spisima Kanonske vizitacije 1749. godine. Tada nalazimo podatak kako je „sagrađena u novije vrijeme nastojanjem župnika Ivana Šantića, a doprinosom vjernika.“ Župnik Šantić ovom je župom upravljao punih 40 godina (od 1725. do 1765. god.) Vizitator nadalje spominje da kapela ima zidanu kamenu menzu na kojoj se nalazi Isusov križ uz kojeg su kipovi Žalosne Gospe, Marije Magdalene i trojice anđela.
Godine 1764., Kanonska vizitacija spominje da kapela ima 3 posvećena oltara. Glavni oltar, na kojemu se nalazi kip Raspetoga Isusa je obojen i djelomično pozlaćen. Pokrajni su oltari sv. Valentina i sv. Blaža, s oltarnim slikama na platnu. Iste, 1764. godine spominje se da kapela ima zidani kor, dobre orgulje, te da je sva posvođena. Spominje se i drveni toranj u kojem vise dva zvona. Kapela nije imala stvari za služenje mise, nego su se one donosile iz župske crkve. Danas je više nema. Nekadašnja kapela je očito bila klasična sakralna građevina nepoznate veličine s drvenim tornjem. U nastojanju da se obnovi drevna povijest i kako bi osvijetlili taj dragocjeni biser i sačuvali spomen na njega, želio sam da se podigne ova mala kapela na našem sadašnjem groblju u G. Stubici, a koja bi (u dakako manjim dimenzijama) u sebi sadržavala ono što u povijesnim spisima nalazimo opisano o nekadašnjoj kapeli: zidanu menzu, drveni toranj, dva mala zvonca, kipove spomenutih svetaca (Gospe Žalosne i sv. Marije Magdalene), te dva vitraja sv. Valentina i sv. Blaža, kao spomen na istoimene pokrajne oltare u negdašnjoj kapeli. U podnožju oltara pripremljena je mala grobnica u koju ćemo uskoro pohraniti zemne ostatke naših predaka pronađene na povijesnom župnom groblju oko crkve sv. Jurja i nekadašnje kapele MB Žalosne. Ova kapela nedvojbeno postaje ures ovoga našega groblja, zatim spomen na sve pokojne sahranjene na starome groblju, kao i živi govor o bogatoj povijesti naše župe.
Zahvaljujem od srca našem župniku Nikoli Jurkoviću, Općini G. Stubica, načelniku Općine Jasminu Krizmaniću i Općinskome vijeću koji su ideju podržali. Nositelj ovoga projekta je udruga „Gornjostubička luč“ koja u svom statutu i ima zadatak brinuti o povijesnim i tradicijskim vrijednostima G. Stubice. Ispod ove nove kapele sahranjena je naša daljnja obitelj Orešić koja nije imala svojih potomaka, a budući da nam ovaj grob nije bio potreban, te zbog njegova lijepoga položaja, darovali smo ga udruzi „Gornjostubička luč“ za gradnju ove spomen kapele.
Na savjetima i podršci od srca hvala i našem Svemirku Čekolju, kao i svim djelatnicima Općine i groblja. Hvala Općini na dodijeljenim natječajnim sredstvima koja su bila od pomoći u gradnji, vlč. Josipu Čuligu, kao i ostalim donatorima. Hvala i svim izvođačima radova: ing. Juraju Juras za početno idejno rješenje, Kreši i Ivani Mucak za pripremu terena i uklanjanje staroga spomenika, Vladimiru Breberu za građevinske radove, Ivanu Sačeru za izradu vrata, Ivanu Bokunu za izradu prozora, akademskom slikaru Robertu Mijaliću za izradu vitraja, Ivanu Leškoviću za izradu pokrova i limarije koja će se još dovršiti narednih dana, Davoru Lisaku za postavu keramike, Nikoli Breber za soboslikarske radove, Juraju Lukini za izradu mramorizacije, pozadine oltara i uređenje kipova, Borisu Krajačiću za izradu kipa sv. Marije Magdalene, Zoranu Arapoviću za izradu spomen ploča te Josipu Grdenu koji je koordinirao sve radove, izradio toranj, krovište i druge detalje u kapeli.
Nije na odmet spomenuti i ovo: Iako se naša crkva sv. Jurja spominje još davne 1209., prvi detaljni i najstariji opis župne crkve koji je pronađen, datira iz 1622., prije točno 400 godina. Nadalje ovu kapelu Gospe Žalosne gradimo i u godini kada se spominjemo 270. obljetnice od prve postave sata na našem tornju sv. Jurja; bilo je to 1752., i konačno, ova se kapela gradi u godini velike i sveobuhvatne postpotresne obnove župne crkve sv. Jurja, kapele sv. Fabijana i Sebastijana i župnoga dvora. Mislim da nije bilo na odmet čuti sve ovo, kako bi si posvijestili zašto smo danas ovdje, što slavimo i što nam ovaj sakralni objekt predstavlja.
Odabrali smo ovaj dan koji je trostruki spomen BDM: blagdan je Pohoda BDM, u gradu Zagrebu je svetkovina MB od Kamenitih vrata, a ujedno je i kraj Marijinog mjeseca svibnja, pa nas to povezuje na osobiti način s Onom pod čiju zaštitu stavljamo ovu kapelu.
Na kraju svete mise, zahvalu je uputio župnik Nikola i na poseban način čestitao mladomisniku Ivanu na primljenom sakramentu svećeničkog reda. Župnik je vlč. Ivanu zahvalio na dolsku te predao poklon – sliku župne crkve sv. Jurja.