U srijedu, 1. ožujka, svetom misom zadušnicom u crkvi Presvetog Srca Isusuova u Đakovu, na posljednje počivalište, ispraćena je naša župljanka, časna sestra Marinka Žukina.
Svetu misu i sprovodne obrede predvodio je vlč. Ivan Andrić u koncelebraciji s vlč. Dubravkom Škrlinom Hrenom i vlč. Nikolom Jurkovićem.
Uz rodbinu i prijatelje, posebno su zahvalne za život i djelo s. Marinke, članice družbe Milosrdnih sestrara sv. Križa čijoj je zajednici pripadala.
Nakon svete mise, ukopana je na gradskom groblju u Đakovu.
Rođena: 17. veljače 1937.
Prvi zavjeti: 6. siječanja 1957.
Umrla: 27. veljače 2023.
Radosno dijete Hrvatskog zagorja, s osmijehom, radošću i lakoćom, poput pjesme, primilo je poziv i odazvalo se da bi svoj život utkalo u predivno Božje djelo. Sjedinjujući svoje patnje sa Spasiteljevim, u prvom tjednu korizme, predala je s .Marinka svoju dušu Stvoritelju, baš u trenutku kad je otkucavalo 15 sati i kad je molitvom započet sat proslave Božjeg milosrđa. Preminula je okružena sestrama na bolesničkom odijelu Doma sv. Josipa u Đakovu.
Sestra Marinka rođena je u Gornjoj Podgori od oca Jure i majke Magdice rođ. Grdenić kao deveto dijete. Krštena je u župi sv. Jurja u Gornjoj Stubici i dobila ime Marija. Prvu sv. Pričest i sv. Krizmu primila je također u Gornjoj Stubici.
Doživjela je veliku žalost u jedanaestoj godini kada joj je preminuo tata. S četrnaest godina otišla je z Zagreb. Tamo su na službi bile časne sestre sv. Vinka. Ona je marljivo radila, a kada su je pitali bi li htjela bit časna sestra, rekla je da ne bi išla kod bijelih sestara nego kod nekih drugih. Kada je jednom zgodom vidjela Milosrdne sestre sv. Križa, odlučila je da će ići tim sestrama. Stupila je u đakovački samostan 1952. godine. Radovala se ulasku u postulat, napose u novicijat, kada je dobila ime s. Marinka.
Položivši Prve svete zavjete 1956. godine, započela je svoj redovnički život kao sakristanka u Županji. Ostala je tri godine. Iz Županje premještena je u Đakovo, gdje jednu godinu radila u svećeničkom dom. Nakon toga otišla je u Donji Miholjac. I tamo je jednu godinu radila kao sakristanka. Istu službu nastavila je na Sušku tijekom jedanaest godina. Kada se ukazala potreba za radom u Njemačkoj, u Freiburgu, ona je spremno tamo otišla i radila u studenskom domu. Ondje je ostala sve do 1976. godine, kada je kuća u Freiburgu bila zatvorena. Od tada je u domovima umirovljenika s ljubavlju njegovala starije osobe. Godine 2002. iz Njemačke je došla u Đakovo, na bolesničko odjeljenje samostana, gdje je bolesnim sestrama darovala svoje znanje, pažnju i usluge. Ukazala se potreba za polaskom u Opatiju i ona je tamo jednu godinu bila sakristanka. Iz Opatije došla je na Sušak gdje je tri godine bila kućna poglavarica. Tada se na Sušaku pripremala proslava 100. godišnjice djelovanje sestara u Rijeci. Pripreme su iziskivale mnogo brige i žrtava. Svojim prirođenim darom zapažanja i smisla za organizaciju posla s. Marinka uspjela je mirno i na vrijeme učinit sve potrebno oko odvijanja proslave. Za vrijeme boravka na Sušaku, 2006. godine, proslavila je svoj zlatni jubilej. Sa Sušaka opet je došla u Đakovo i tu je od 2007. do 2014. godine njegovala bolesne sestre. Iz Đakova premještena je u Zagreb, u Marijin dom, i tamo je vršila službu kućne poglavarice tri godine, do 2017. godine. Ponovno je premještena na Sušak i tu je jednu godinu obavljala razne kućne poslove. Kada joj se zdravlje pogoršalo, došla je u Đakovo, kao bolesnica, na bolesnički odjel. Sestra Marinka bila je na više mjesta naše Provincije. Gdje god je bila, svima je ostala u lijepoj uspomeni te su je povremeno rado posjećivali. Kao poglavarica u zajednici brinula se za sestre majčinskom dobrotom. Bila je nesebična i dosjetljiva. Sestre, koje su dolazile u goste dok je bila u Njemačkoj, svjedoče da im je više puta ustupila svoju sobu, a sama bi tada prespavala u jednoj uskoj sobi. Radost susreta s Bogom zarazno je širila s velikom lakoćom na okolinu. To se moglo vidjeti i u posljednjim godinama njezina života, kad je bila prikovana za bolesničku postelju. S velikim strpljivošću i bez prigovora proživjela je posljednje godine bolesti i nemoći. Dolazeći ju posjetiti, sestre su joj često zahvaljivale za dobrotu koju su doživjele kada su s njome živjele i radile.
Draga naša sestro Marinka, izmoli nam milost pažljiva slušanja Božjega glasa i radosna nasljedovanja Krista na križnome putu preko smrti od uskrsnuća. Izmoli sam novih duhovnih zvanja koja će biti spremna prihvatiti poziv u pustinju i čuti što Bog očekuje od njih te spremno u životu to izvršiti.
U nebesko slavlje Gozbe ljubavi primili te anđeli te u zajedništvo s Blaženom Djevicom Marijom i svetcima klanjala se Bogu u blaženoj vječnosti.