U nedjelju, 8. rujna, nakon svečane svete mise godišnjeg proštenja u Hižakovcu, otkriven je spomenik opernoj divi Boženi Ruk Fočić koja je rodom iz Hižakovca. Spomenik je otrkio voditelj našeg župnog zbora i djelaznik Hrvatskog Narodnog Kazališta, gospodin Ivica Kontent.
Projekt izrade i samog psotavljanja spomenika osmislio je vlč. Dubravko Škrlin Hren u zajedništvu sa župom i mještanima Hižakovca.
vlč. Dubravko je prigodom otkrivanja spomomenika iznio važen detalje iz života i rada gospođe Božene te rekao:
“Radost nam je što u okviru ovogodišnjeg hižakovečkog proštenja obogaćujemo ovo povijesno mjesto otkrivanjem i blagoslovom spomen obilježja potomkinji ovoga sela, primadoni svjetskoga glasa i prvakinji HNK-a, opernoj pjevačici Boženi Ruk-Fočić, čiji će spomenik otkriti naš bariton Ivica Kontent, član HNK-a.
Kako je došlo do ideje i ostvarenja ovog projekta?
Tijekom minulih godina u više sam navrata (ali tek onako površno) razgovarao s našim Ivanom Sačerom (na njegovu inicijativu), razmišljajući o značajnim ljudima koji su rodom ili podrijetlom iz Hižakovca.
Spomenuli smo se tako i više puta Božene Ruk-Fočić, ali nerijetko zbog drugih obveza, često bi to samo ostalo na dotaknutoj temi i tako opet ostalo.
No, ove smo godine zajedno zagrizli za tu temu i odlučili ovdje u Hižakovcu napraviti nešto kao trajni spomen ovoj velikoj ženi, koja po ocu potječe iz našeg zaselka Ruki.
Skovali smo ideju a onda pošli i u realizaciju. U zajedništvu naše Gornjostubičke župe, Odbora za očuvanje baštine Gupčevoga kraja i Udruge „Gornjostubička luč“ osmislili smo ovaj spomen. Kamen koji čini temelj spomenika dio je naše zagrebačke katedrale. Župnik mons. Ivan Špoljar u svoje je vrijeme dao dopremiti ovaj kamen iz Zagreba kada je počela obnova katedrale, a za uzvrat župljani su prikupili i poslali svoj dar kao pomoć za obnovu katedrale. Sadašnji naš župnik vlč. Nikola rado je kamen ustupio za ovaj projekt i u cijelosti ga podržao.
Na svoj način, ovaj kamen sa zagrebačke katedrale predstavlja naš glavni grad u kojem je živjela, u kojem se rodila, u kojem je znatni dio svoje karijere provela, u kojem je umrla i sahranjena i naša operna pjevačica Božena.
Hvala tvrtkama Patra Nova, Etos i Gradu Donja stubica na pomoći oko postave i izvedbe spomenika. Na vrhu spomenika nalazi se crtovlje s nekoliko notnih zapisa koji intoniraju poznatu zagorsku pjesmu „Lepe ti je, lepe ti je zagorje zelene“, podsjećajući tako na zagorsko podrijetlo ove glazbene umjetnice.
Boženin otac Pavao rođen je u Hižakovcu 12. 11. 1905. od oca Josipa i majke Barice Ruk r. Kelemen. Odrastao je uz šestero braće (Miško, Petar, Dragutin, +Pavao, Josip i Mijo) i dvije sestre (Magda i Barica). Mladi Pavao u dobi od 25 godina vjenčao se u zagrebačkoj crkvi sv. Blaža 4. 6. 1930. sa Josipom Krajcar, a 31. 10. 1931. rodila im se kćer Božena. Božena je svoju obitelj osnovala u Zagrebu sa suprugom Abdulkadirom Fočić s kim je imala kćer Snježanu. Boženin suprug umro je 5. 12. 1995., a Božena je preminula u Zagrebu 21. 4. 2010. godine. Oboje su sahranjeni u Gaju urnu na Zagrebačkom krematoriju (Gaj urni, polje 5, br. 303.). Dio Boženine obitelji i danas živi u Hižakovcu u Slanome Potoku i u Zagrebu.
Prikupljajući relevantne podatke o našoj primadoni, naišao sam i na njezinu knjigu koju je pod nazivom „Moj život s operom“ izdala 1994. godine u Nakladnom zavodu „Znanje“, kao posebno izdanje. Pročitana knjiga učvrstila je Ivana i mene još više u odluci da realiziramo ovo djelo koje danas otkrivamo.
U svojoj knjizi Božena piše: „Ako me pitate od koga sam naslijedila smisao za muziku, onda bih mogla reći – od tate. On je svirao trubu u „Sokolu“ i uvijek je doma nešto fućkao. (…) Sjećam se da je došao u Bazel da čuje svoju jedinicu i veoma se ponosio mojim uspjesima. Zadnje, prije svoje smrti, čuo je još „Carmen“ u Zagrebačkoj operi. Šteta da je tako rano umro – u 60. godini života.“
Operna prvakinja Božena u Hrvatskom narodnom kazalištu proslavila je 1984. godine srebrni jubilej svog umjetničkog rada, a 1989. 30. obljetnicu rada.
Tijekom svoje karijere izvodila je brojne prve uloge u poznatim klasičnim operama; i to u brojnim opernim kućama svjetskoga glasa; poput milanske Scale, zatim u Grazu, Lukseburgu, Bazelu, Bukureštu, Spokenu, Ateni, Bernu, Salzburgu, Los Angelesu, Samarkandu (Rusija), dakako i u Zagrebu, te diljem Hrvatske.
Za svoj prvi nastup u Milanu, u opernoj kući Scala, piše: „Ne znam kako i zašto, ali za mene je najljepši dan u mom pjevačkom pozivu bio onaj kada sam prvi put pjevala u Scali. Tog dana stigao je i moj muž iz Zagreba, a i moj menadžer iz Švicarske gosp. Martin Taubmann. (…) Osjećala sam se beskrajno ponosna. Baš sam se osjećala primadonski.“
Postoje i brojne stručne kritike koje hvale njezin rad, njezin moćan glas i predanost poslu. U jednom od osvrta, onom iz Züricha, gdje je igrala i pjevala ulogu Desdemone stoji zapisano: „Smirena, zaljubljena i sudbini prepuštena Desdemona Božena Ruk-Fočić bila je vrhunski doživljaj…a pjevala je manirom velikih sopranistica, čija imena svijet opere ne zaboravlja.“
Božena je surađivala s brojnim dirigentima među kojima ističem Georga Soltija, Georga Pretra, Lovru Matačića, Berislava Klobučara, Nikšu Barezu, Mladen Bašić, Pavle Dešpalj, Bruno Sebastian, Michelangelo Veltri itd. A cijenila je i prijateljevala je sa našim velikim kompozitorom Jakovom Gotovcem.
Njezin su rad itekako cijenili brojni umjetnici, a biranim riječima o njoj su pisala zvučna imena među kojima ističem Borisa Papandopula, Brunu Bjelinskog, Zlatka Šira i druge.
Uz različite nagrade i priznanja za svoj rad, najljepša nagrada bila joj je vjerna publika koja ju je pratila na njezinim nastupima. Istaknuo bih ipak nagradu „Milka Trnina“. Nakon što je Božena Ruk-Fočić primila tu nagradu, piše: „Sutradan sam otišla na Mirogoj i odnijela na grob naše velike umjetnice Milke Trnine buket cvijeća, kao zahvalu njoj na svemu što je kod nas i u svijetu učinila na promociji naše, hrvatske umjetnosti.“
Prošlog 4. rujna, na zagrebačkom Krematoriju u Gaju urni, zajedno s Ivanom pohodio sam njezin grob, te smo u ime svih koji cijene njezino umjetničko djelo položili cvijeće i upalili svijeće, zahvaljujući Bogu za njezin život i za sve dobro što je učinila.
Želio bi istaknuti i Boženin humanitarni rad, osobito u vrijeme Domovinskoga rata. U zajedništvu s Bedemom ljubavi mnogo je dobra učinila za hrvatske branitelje i za prognanike. Sudjelovala je u organizaciji humanitarnih koncerata. Sudionica je prvog proboja blokade potpuno opkoljenog Dubrovnika, a uz još sedam žena osniva Hrvatsku pozadinsku frontu te od tada često obilazi prve linije bojišnice. Svi mediji objavili su tada njezino otvoreno pismo pod naslovom „Zašto svi šutite?“, a bilo je upućeno muzičkim umjetnicima Beograda i Srbije. Za svoj doprinos u Domovinskom ratu odlikovana je Redom Danice Hrvatske, s likom Marka Marulića i Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Neka sve ovo izrečeno, a što je tek djelić iz bogatog života ove glazbene umjetnice, bude poticaj i svima nama da cijenimo one koji su nas svojim talentima zadužili i tako diljem svijeta pronosili slavu rodnoga kraja i hrvatske domovine. Svi koji žele više saznati o životu i djelovanju Božene Ruk-Fočić preporučam pročitati njezinu knjigu pod nazivom „Moj život s operom“.”
